Let´s talk about music...

Danas poslije slikanja za ovaj post, sjeli smo N. i ja na kavu s prijateljima. I nekako se započela rasprava o glazbi i mjestima za izlazak u Zagrebu. Z. je pričala o tome kako njezina sestra izlazi samo na jedno mjesto gdje se pušta kao domaća glazba, s tekstovima koji su, nazovimo ih tako, upitnog značenja, jer tamo izlaze svi studenti, jeftina cuga, a i blizu im je. I pita ju Z. pa zašto ne izlazite na neka druga mjesta u blizini, odgovori; pa ne znam, tamo svi idu. I tako raspravljajući o tome došli smo do jednog zaključka, mediji i marketing. Zašto? Z. navodi primjer: Kset, koji i dalje postoji, jer je bilo pitanje da li uopće radi, ali reklamu za neki bend koji nastupa u Ksetu vidjet ćete na 3 mjesta u Zagrebu. Da li je to dovoljno da se potakne publiku da izađu na to mjesto? Po meni nije, slobodno me ispravite ako griješim. Ali zato ćete na 1001 lokaciji pronaći mjesto na kojem stoji plakat; Taj i Taj, pjesma Kafana i ja. Što dovodi do zaključka da bi ljudi možda i željeli slušati drugu vrstu glazbe, ali im je jednostavnije otići u lokalni kafić gdje se pušta glazba po njihovom ukusu (ali i to je postalo kao traženje igle u plastu sijena, jer je najlakše pustiti u kafiću neki radio pa nek svira što ga volja), a ne sat vremena provesti na internetu da napokon nađu mjesto gdje će se naći na repertoaru i Rock, Trash, Metal, Olivera, stari Magazin i ostale glazbenike čiji tekstovi imaju smisla. 

Trenutno na repertoaru u Zagrebu imamo koncerte glazbenika koji se odvijaju 2-3 dana za redom, jer karte planu u roku tjedan dana i manje, što znači da su ljudi željni druge vrste glazbe (ako neko ima karte za Olivera i ne trebaju im nekim slučajem, nek se javi).

Sad će si oni koji me poznaju misliti: ˝Kaj ova trabunja, a sluša i tekstove upitnog značaja?˝. Te tekstove sam počela slušati u srednjoj kad je jedino mjesto za izlazak u VG-u bilo baš takvo mjesto (nije ni sad neki izbor, budimo realni), ne to nije opravdanje, to je činjenica, jer većina moje generacije je tako ispala, htjeli-ne htjeli. Ali i oni koji me poznaju znaju da obožavam Olivera, Gibonni-a, rock 80-tih, Phila Collinsa, Franka Sinatru i da sam bila u fazi Linkin Parka (osnovna). Ja slušam sve, i istina imam fazu 1 put u 2-3 mjeseca otići na mjesto i vrtiti čaše u zraku, to je moja prošlost koju moram poštivati i jedan dio mog života :), ali fali mi ono da se sjednem u neki kafić ili izađem na neko mjesto i čujem starog Gibu, Aerosmith ili Olivera. 

I da spomenem i outfit. Napokon je došlo vrijeme da moje najdraže, najsavršenije cipele izađu van i udahnu zraka. Crne traperice, obična majica, jakna iz Lisabona kupljena prije 7 i pola godina na maturalcu - uff starim (koja me uvijek vrati u bezbrižne dane srednje) i kao točka na ˝i˝ šešir - i imate outfit za bilo koju prigodu.

Do sljedećeg čitanja (nadam se da vas post neće umoriti i pomisliti da sam ˝šenula˝, ali imala sam potrebu to izreći), ljubim vas...

 

Finaly the time has come for my dearest, most perfect shoes to get out and to breathe fresh air. Black jeans, t-shirt, jacket from Lisboa, wich I bought 7 and half years ago, when I was at journey with my high schooll class - ufff, I am old, and the hat - and you got perfect outfit for any occasion.

The other part of post is about situation on croatian music scene, but if you are from other country you must come here and see it that you can understand what I am talking about. Because it is ridicilous. If you want explanation, I will explaine.

Kisses...

Hat: no branded

Shoes: New Look

Jeans: H&M

Jacket: H&M

T-shirt: Terra Nova